петак, 16. јануар 2009.

Oprostite, koliko traje ovo vaše učenje? Kada mogu da postanem majstor?
Na ovo pitanje je moguće odgovoriti samo kontra-pitanjem.
A sa kojom količinom znanja biste se vi zadovoljili?, glasilo bi kontra-pitanje.
Odgovor suprotne strane ne mogu ni da zamislim. Mnogo, malo, sve?
A bez njihovog odgovora na sopstveno pitanje (u neku ruku je tako), ne mogu ni ja da im dam pravi odgovor.
Zamišljam sebe kako traže ozbiljne studije, ono što bih ja najviše volela, zato što je najveći izazov. Ozbiljne studije?, pitam. Paaa...za to vam treba najmanje deset godina učenja.
Deset godina!?,
sablažnjavaju se. Auuuuuu...
Zatim bih mogla da ih pitam: Dobro, a za koje svrhe vam treba?
Ako bi hteli neko srednje znanje, koje prevazilazi sve pročitane knjige, pa... to bi trajalo nekoliko godina. Učenja, prakse i supervizije.
Zašto? Pa zato što je znanje obimno, na prvom mestu.
I zato što ja učim duže od decenije i još uvek ne smatram da sve znam.
Pa tako nakon dve ili tri godine sporadičnog dolaska na seminare ne mogu da vam dam sertifikat na kome piše da ste majstor klasičnog feng shuija, zato što – niste. Ma koliko vi bili napredni i pametni i načitani. Zato što svi ti kvaliteti nisu dovoljni. Potrebno je mnogo više, a to po defaultu traje – duže.
Vi određujete kada je kraj učenja za vas, ne ja.
I Vi ste odgovorni za svoj kraj.
I tada, znanje sa kojim ostajete, i ono je samo vaša stvar.

Нема коментара:

Постави коментар